уторак, 22. март 2011.
петак, 11. март 2011.
Članak iz 'Novosti'
Članak o udruženju 'Branič gavranova' objavljen je prošle godine u časopisu 'Novosti'. Nalazi se na sledećoj adresi:
Epski megdan pod Bukuljom
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:269424-Epski-megdan-pod-Bukuljom
Epski megdan pod Bukuljom
P. JANJATOVIĆ | 31. mart 2010.
Udruženje „Branič gavranova“ oživelo likove zasnovane na epskoj fantastici. Tako udarcem sunđerastog mača, srednjovekovni ratnik obara čarobnjaka na livadi ispod planine Bukulje
UDARCEM sunđerastog mača, srednjovekovni ratnik obara čarobnjaka na livadi ispod planine Bukulje. Nekoliko metara odatle, zeleni ork naleće štitom na kneza ogrnutog plaštom i udara ga buzdovanom. Megdan na poljani u selu Bukovik, nadomak Aranđelovca, mnogo više podseća na kadar iz filma „Gospodar prstenova“, nego na uobičajeni šumadijski pejzaž.
Ovo, međutim, nije snoviđenje meštana, već okupljanje članova beogradskog udruženja „Branič gavranova“, koji poslednje četiri godine oživljavaju likove u zamišljenom igranju uloga. U Srbiji postoji oko stotinu ljubitelja epske fantastike, koji na ovakvim okupljanjima glume neke od omiljenih junaka.
Pred pobodenim šatorom, kostim orka navlači kuvar Stefan Petrović (22) zvani Morgul. Lice i ruke boji u zeleno, baš kako je njegov lik prikazan u pričama.
- Teško je objasniti igru nekome ko nije upućen u epsku fantastiku, pa neki misle i da sam u sekti - kaže on. - Kad neko baš ne shvata, kažem da sam u dramskoj sekciji, gde sami pravimo kostime slične Marku Kraljeviću.
Kostur igre kroji scenario koji pre početka sami smišljaju. Svaki od likova ima različite osobine, pa tako, unapred ne znaju ni ishod, ni tok kojim će igra ići.
- Ovo je kao interaktivni film, „Gospodar prstenova“ bez kamera i režisera - kaže Marko Brdar s nadimkom Erilin, predsednik udruženja „Branič gavranova“. - Koliko dugo već igramo, bilo bi materijala za nekoliko knjiga. Naš prijatelj istoričar zapisuje sve što se dogodilo u igri, pa na osnovu toga piše scenario za sledeću igru.
Oružje i autentične kostime sami prave u radionicama i kovačnicama. Mačevi, buzdovani i strele obloženi su vatom i sunđerom, pa ne ostavljaju modrice. Za jednu pancirnu košulju potroše više od 700 metara žice i mesec i po rada.
- Sjajan je osećaj kad sa škembetom od kompjutera, kao što je moje, izađete u borbu na livadi - priča stručnjak za informacione tehnologije Zoran Marković (37), prosede brade, obučen u sivkasti plašt. - Nije sve samo šibačina. Cilj je da odigramo naše uloge najbolje što možemo. U stvarnosti nismo nasilni, ali ponekad glumimo agresivne likove.
Zamišljeno igranje uloga uživo u Srbiji počelo pre pet godina. Šestoro entuzijasta pravilo je kostime i oružje, i okupljalo ekipu. Prva akcija na Bukulji bila je 2006, da bi posle nastale grupe u Novom Sadu, Valjevu, Kruševcu i Nišu.
- Mi smo najmasovniji, sa 50 članova od kojih više od pola redovno igra - priča Brdar. - Neki dolaze samo da gledaju ili tek povremeno učestvuju. Hoćemo da omasovimo igru, jer najvažnije je pomeriti ljude od kompjutera. Ovako vežbaju glumu, veštine i stare zanate.
Velika okupljanja sa više od 100 igrača traju i po sedam dana. Sledeće će se održati u Vladimirovcu kod Pančeva početkom maja, gde će im se pridružiti i ekipe iz inostranstva. Njihova igra je, ipak, već odavno počela.
DEVOJKE
IAKO se ovo čini „štreberskim“ druženjem, u našoj grupi je veliki broj devojaka - priča Marko Brdar. - Prošlog puta, gotovo polovina učesnika bila je nežnijeg pola.
Ovo, međutim, nije snoviđenje meštana, već okupljanje članova beogradskog udruženja „Branič gavranova“, koji poslednje četiri godine oživljavaju likove u zamišljenom igranju uloga. U Srbiji postoji oko stotinu ljubitelja epske fantastike, koji na ovakvim okupljanjima glume neke od omiljenih junaka.
Pred pobodenim šatorom, kostim orka navlači kuvar Stefan Petrović (22) zvani Morgul. Lice i ruke boji u zeleno, baš kako je njegov lik prikazan u pričama.
- Teško je objasniti igru nekome ko nije upućen u epsku fantastiku, pa neki misle i da sam u sekti - kaže on. - Kad neko baš ne shvata, kažem da sam u dramskoj sekciji, gde sami pravimo kostime slične Marku Kraljeviću.
Kostur igre kroji scenario koji pre početka sami smišljaju. Svaki od likova ima različite osobine, pa tako, unapred ne znaju ni ishod, ni tok kojim će igra ići.
- Ovo je kao interaktivni film, „Gospodar prstenova“ bez kamera i režisera - kaže Marko Brdar s nadimkom Erilin, predsednik udruženja „Branič gavranova“. - Koliko dugo već igramo, bilo bi materijala za nekoliko knjiga. Naš prijatelj istoričar zapisuje sve što se dogodilo u igri, pa na osnovu toga piše scenario za sledeću igru.
Oružje i autentične kostime sami prave u radionicama i kovačnicama. Mačevi, buzdovani i strele obloženi su vatom i sunđerom, pa ne ostavljaju modrice. Za jednu pancirnu košulju potroše više od 700 metara žice i mesec i po rada.
- Sjajan je osećaj kad sa škembetom od kompjutera, kao što je moje, izađete u borbu na livadi - priča stručnjak za informacione tehnologije Zoran Marković (37), prosede brade, obučen u sivkasti plašt. - Nije sve samo šibačina. Cilj je da odigramo naše uloge najbolje što možemo. U stvarnosti nismo nasilni, ali ponekad glumimo agresivne likove.
Zamišljeno igranje uloga uživo u Srbiji počelo pre pet godina. Šestoro entuzijasta pravilo je kostime i oružje, i okupljalo ekipu. Prva akcija na Bukulji bila je 2006, da bi posle nastale grupe u Novom Sadu, Valjevu, Kruševcu i Nišu.
- Mi smo najmasovniji, sa 50 članova od kojih više od pola redovno igra - priča Brdar. - Neki dolaze samo da gledaju ili tek povremeno učestvuju. Hoćemo da omasovimo igru, jer najvažnije je pomeriti ljude od kompjutera. Ovako vežbaju glumu, veštine i stare zanate.
Velika okupljanja sa više od 100 igrača traju i po sedam dana. Sledeće će se održati u Vladimirovcu kod Pančeva početkom maja, gde će im se pridružiti i ekipe iz inostranstva. Njihova igra je, ipak, već odavno počela.
DEVOJKE
IAKO se ovo čini „štreberskim“ druženjem, u našoj grupi je veliki broj devojaka - priča Marko Brdar. - Prošlog puta, gotovo polovina učesnika bila je nežnijeg pola.
четвртак, 10. март 2011.
петак, 4. март 2011.
LARP u Srbiji 2010
LARP u Srbiji sada postoji vec 10 godina, a aktivno se igra vise od 6 godina.
Idejno LARP je u nasoj zemlji rodjen na samom kraju proslog veka, kada su se trojica entuzijasta sastali povezani zajednickim ciljem, da naprave nesto sto tada nisu ni znali da u svetu vec postoji pod imenom LARP.
Jedan je bio zdusni ljubitelj manga kulture i zeleo je da je pretoci u fizicki dozivljaj, drugi je bio ponosni instruktor srednjevekovnog macevanja, arheolog i tad tek amaterski kovac i oklopar, a treci rekreativni macevalac i ljubitelj epske fantastike.
Kada je ideja poprimila oblik i posto su trojica prijatelja zavrsila istrazivanja na tu temu, postalo im je jasno da nesto poput onoga sto zele da naprave vec postoji sirom sveta u raznim oblicima, pod zajednickim nazivom LARP. Live Action Role Playng.
Posle opseznog razmatranja vise postojecih LARP sistema i pravila dosli su do zakljucka da nijedan ne ispunjava ocekivanja i zelje sve trojice, i odlucili su da naprave sopstveni sistem. Zbog totalno drugacijih potreba trojice prijatelja pravljenje sistema je trajalo duze nego sto je mozda zaista moralo, ali oko godinu dana kasnije konacno je osnovano udruzenje “Bela Vrana” kome LARP nije bila primarna aktivnost, sam sistem i set pravila, pod radnim nazivom L&L (Livade i Ludaci).
Naravno, ljudi sa zeljom u srcu nikad ne odustaju. Arheolog je nastavio da odrzava udruzenje “Bela Vrana” prebacivsi fokus na rienaktment srednjem veka, da bi se tokom vremena naziv i epoha menjali, ali nikad prestali da zive.
Manga heroj se je posvetio fakultetu i zenama, tacnije jednoj zeni, na dobro ili bolje, to samo njih dvoje znaju.
Macevalac je nastavio da oko sebe sakuplja ljubitelje epske fantastike i aktivnih sportova, u isto vrema razmisljajuci o novom sistemu pravila.
Da, ja sam taj macevalac i kreator LARP-a u Srbiji. Verovatno najbitniji trenutak i dogadjaj u njegovom stvaranju je bio kada me je 2006. godine Lord Vukmir, tadasnji monarh, hrvatskog Amtgard poglavlja pozvao da ucestvujem na LARP-u njihove grupe “Krvomedje” na planini nadomak Zagreba. To je bio prvi LARP na kome sam ucestvovao i uzivo iskusio Amtgard sistem o kome sam do tada samo citao.
Dolazak u Hrvatsku kao gost “Krvomedja” je bio moja prva poseta toj zemlji posle nemilih ratnih dogadjanja i atmosfera kojom su me hrvatski LARP-eri docekali, pokazali su mi da LARP moze da premosti skoro sve jazove.
Sa “Krvomedja” sam doneo bogata iskustva o Amtgard sistemu i onome sta je i kako LARP uzivo. Vodjen tim iskustvima konacno sam napravio prvi radni sistem LARP-a u Srbiji, sistem, seting i pravila nazvani GOR (Guard of Ravens).
Primetio sam da u zemljama iz okruzenja vecina LARP sistema koriste takozvani brojacki sistem, sto znaci da je u zavisnosti od opreme, oruzja i oklopa, potrebno X udaraca da bi protivnik pao. Medjutim takav sistem nije bio najbolje resenje za ljude u Srbiji, pa sam da bih pomirio ovdasnji mentalitet i zelje nekih ljudi da se bar delimicno primaknemo realnoj i istorijskoj logici napravio sistem – oruzje VS oklop- gde oruzje koje je slabije od oklopa jednostavno ne moze da povredi oklopljeni deo tela. Ostatak pravila sam bazirao na Amtgard-u, a ujedno prilagodio vecini sistema koji se koriste u okolnim zemljama, tako da je za nase igrace dovoljno da ne nose oklope, pa da bez problema mogu da se uklope u sve LARP sisteme za koje sam do tada saznao.
Seting, odnosno okruzenje, istorija i prica GOR-a su napravljeni tako da se vremenom stvara kontinualna epska prica u kojoj likovi zive, ratuju i umiru, postajuci istorija ili odlazeci u zaborav. Kroz seting i mapu kraljevstva sam pokusao da povezem pricu sa LARP svetovima okolnih zemalja kao sto su: Krvomedje, Ognjeni mac, Istocna anarhija i Istra iz Hrvatske, Sedam kraljevstava Bugarske i Imperije Crne gore.
Kada su sistem i pravila konacno zavrsena, nasa grupa je pocela da uspostavlja kontakt sa ostalim ne LARP grupama iz Srbije kojima bi bilo ucestvovanje u LARP-u interesantno.
Ubrzo smo uspostavili kontakt sa naslednicima “Bele Vrane”, grupom “Zeleni Barjak” (Green banner) iz Novog sada, “Celtic Crue” iz Beograda, i grupom entuzijasta iz Krusevca.
Sve grupe koje ucestvuju na LARP dogadjajima u organizaciji GOR-a, koji se nedavno ozvanicio kao udruzenje Branic gavranova, sa ponosom izradjuju svoje kostime i oklope u skladu sa standardima svojih grupa, ali oruzje za nase dogadjaje iz bezbednosnih razloga prave po standardima GOR/BG, koji pokusavaju da pomire prihvatljiv izgled i bezbednost, cak i u rukama onih koji su navikli na rukovanje metalnim ili drvenim oruzjem.
LARP grupa Bga broji 30 aktivnih clanova, ali na vecim dogadjajima (3 do 5 dana) gde gostuju i ostale grupe sakupi se i do 60 igraca. Na manje, dnevne dogadjaje, koji traju do 6 sati, dolazi u proseku po 15 do 20 igraca. Zbog relativno malog broja igraca vrlo retko imamo scenarije sa velikim bitkama, vec cesce imamo avanture slicne onima iz FRP igara, filmova i knjiga. Za sada se u Srbiji organizovano igra samo srednjevekovni fantazi LARP, mada se sve cesce spominje mogucnost CP, Stalker i Fallout LARP-inga.
Veliki problem LARP-u u Srbiji predstavlja predrasuda vecine ljudi da je to detinjasta i neozbiljna igra, ali ni to ne sprecava one sa zeljom za LARP-om da ucestvuju, tako da imamo clanove od 14 do 50 godine starosti, od ucenika osnovnih skola preko studenata svih struka, majstora, inzinjera, nastavnika i direktora. Malo manje od pola su devojke i interesantno je da one najcesce ne igraju uloge carobnica ili druida, vec ratnika i barberijana.
Marko Brdar a.k.a Erlin
Пријавите се на:
Коментари (Atom)


