субота, 14. мај 2011.

Staroslovenski nakit

by Erlin, za internet časopis Veles




  Nakit starih Slovena bio je veoma sličan nakitu nekadašnjih Germana i Kelta. Za ovo postoji sasvim jednostavno objašnjenje ― u približno isto vreme i na istoj teritoriji nalazile su se sve tri kulture ―keltska, germanska i slovenska, a zbog geografske bliskosti ove kulture su se međusobno mešale. I danas mali broj ljudi može da primeti razlike između ovih kultura (naročito između  staroslovenske i starogermanske) što se posebno odnosi na nakit koji je tema ovog članka. Jedna od zanimljivijih razlika među pomenutim kulturama nije vezana za sam izgled nakita već za njegovo korišćenje. Staroslovenski muškarci nisu nosili skoro nikakav nakit, čak ni u zagrobni život, dok su za razliku od njih germanski muškarci veoma voleli da ukrašavaju svoju odeću nakitom. Oni su nosili mnogobrojne komade nakita, a nakit su nosili sa sobom i u grob. Ovu sklonost germanskih muškaraca ka nakitu nalazimo u mnogobrojnim sagama, između ostalih, u Sagi o Njalu. A kad već govorimo o germanskom nakitu, trebali bi spomenuti da je ono što se u istorijskim emisijama najčešće prikazuje kao najpoznatiji germanski nakit zapravo slovenskog porekla. Ovaj nakit je zapon― okrugla ili elipsasta šnala kojom se učvršćuje gornji deo ženske nošnje. Mnogi od zapona čije ste replike verovatno videli na istorijskim kanalima na internet sajtovima zapravo su starolsovenski zaponi.

moravska fibula



Žene staroslovenske kulture su od 3. veka pre nove ere  do 2. veka pre nove ere koristile bronzane i srebrne zapone zarubinjeckog i pševorskog tipa, a kasnije kijevskog na severu i čarnjahovskog na jugu. Staroslovenski zaponi su uglavnom manji nego germanski, a tipični primerci imaju ljudski lik na vrhu. Zbog toga su često izgledali kao figura čoveka u košulji, a postoje i komadi sa deltoidnom gornjim delom. Najkomplikovaniji i najlepši nakit pronađen na  našem području su primerci zapona pronađeni u Valesnici ukrašeni na romejski način. Takođe, nađeni su i u Prahovu sa nešto skromnijim dekoracijama nalik na duborez. Tokom perioda od 2. veka pre nove ere do 5. veka nove ere stari Sloveni prelaze sa zapona na fibule latenskog a kasnije rimsko provincijalnog tipa (legionarskog, sa povijenom stopom kao i onog krstastog tipa). Po naseljavanju Balkana sa promenom nošnji dolazi do postepenog prestanka upotrebe zapona i do njihovog nestajanja.  U isto vreme, veština izrade i dizajn ostalog staroslovenskog nakita u mnogome se menjaju i unapređuju, komadi postaju sitniji, finiji i lepši. Tipično za nakit starih Slovena od 5. veka nove ere do 9. veka nove ere je izrada livenjem u tradicionalnim jednodelnim kalupima sa opsežnom upotrebom granulacije i filigrana. Današnje replike u opštoj prodaji samo podražavaju takve efekte.

 Tokom 9. veka nakit se menja i granulirani trouglasti elementi postaju rasprostranjeniji, a u 10. veku počinju da se koriste dvostrani kalupi. Sredinom 10. veka pojavljuju se grozdolike naušnice i najbrojnija vrsta naušnica u našim krajevima, naušnice sa livenim člankovitim privescima. U tom periodu, pod ponovnim uticajem Vizantijske kulture, pojavljuju se i naušnice sa tri šuplje jagodice. U zapadnim delovima Balkanskog poluostrva, zbog geografskog položaja i rudnih bogatstava, nakit starih Slovena imao je specifičnu formu. Minđuše u 8. veku bile su alkice od bronze i srebra, pozlaćenog srebra i zlata, ponekad sa bobicama od staklene paste. U 9. veka u ovim krajevima minđuše su uglavnom bile grozdolikog tipa, skoro isključivo uvožene iz Vizantije. Tokom 8. i 9. veka često su se pojavljivale i ogrlice od šarenih perli i staklene paste, što uvoz iz Vizantije što iz karolinškog kruga.


Staroslovenski nakit pt 2


Još jedna specifičnost ovih krajeva je i velika zastupljenost privezaka, bilo nošenih oko vrata, bilo kao ukras na odeći. Izdvojio bih tri tipa, prvo kao najbrojnije, livene bronzane praporce bez posebnih detalja, zatim livene polu-mesečaste priveske kasnog antičkog stila i na kraju ovalne priveske – medaljone od srebra, sa obostranim prikazom ljudskih figura. Izrada i motivi prstenja su takođe specifični. Većina je izrađena sa otvorenim krajevima, najčešće od uskih traka bronze ili srebra sa štitastim proširenjem ukrašenim tačkastim ornamentima ili sa ugraviranim krstom ili pentagramom. Za južne delove Balkanskog poluostrva tipična je češća upotreba srebra, filigranskog rada i granulacije. Minđuše su često bile izrađivane od bakra, bronze i srebra, kao alkice ili sa filigranskim bobicama, ili  sa tri pokretna priveska od tanke žice. I prstenje je bilo rađeno od bakra, kalaisanog bakra i srebra. U ovim krajevima preovladava dizajn sa kupastom glavom, sa ukrasima od tordirane glatke žice i filigrana na glavi i traci prstena.
 
moravska linula 
Za razliku od zapadnih krajeva gde su se više koristili privesci, na jugu su zastupljenije bile kompletne ogrlice pravljene od rano bojenih staklenih bobica i šupljih metalnih elemenata srcolikog, vretenastog, kruškolikog ili jagodičastog oblika. Jednako česta pojava u ovim krajevima  su i narukvice. Iako danas u prodaji mogu da se nađu razni komadi staroslovenskog nakita napravljeni od gvožđa, narukvice su verovatno jedine bile rađene od tog materijala. Osim od gvožđa, takođe su nađeni primerci izrađeni od bobica staklene paste, otvorenih bronzanih traka kao i od pletene i uvijane žice. Sve otvorene narukvice imale su ili uvijene krajeve ili krajeve sa životinjskim glavama, a najčešće zmijske. Takođe su u upotrebi bili i torkvesi što nas zajedno sa narukvicama od uvijene žice vraća na početak ovog teksta i sličnost staroslovenske kulture sa kulturama spomenutim na početku teksta, u ovom slučaju sa kulturom Kelta.
  Naši preci su u periodu svog civilizacijskog razvitka integrisali uticaje mnogih kultura u svoju sopstvenu. Ono što vidimo na primeru staroslovenskog nakita takođe uočavamo i na primeru slovenskog oružja, oklopa, odeće i sl. Kako su okolni narodi uticali na Slovene tako su i Sloveni uticali na ove narode. Zato proučavajući nakit Germana, Kelta, Vizantinaca i ostalih uočavamo uticaj i slovenskog načina izrade nakita.
 
Brdar Marko, osnivač udruženja Branič Gavranova